Može li se od razvoja igara napraviti nešto konkretno ako se počne tek nakon pedesete? To iskreno pitanje postavljeno je na Redditovu r/gamedev, a iskusni ljudi ubrzo su počeli dijeliti vlastita iskustva.

Autor objave je programer u pedesetima koji je, nakon dugog rada u visokotehnološkoj industriji, ostao bez posla. Suočen s teškim tržištem rada, želi se uzdržavati poslom koji završava u 16 sati, a slobodno vrijeme posvetiti pokretanju indie studija. Iako ima veliko programersko iskustvo, nikad prije nije razvijao igre. Zato je tražio iskustva ljudi koji su počeli nakon 45. ili 50. godine i postigli barem umjeren uspjeh.

Odgovori su ponudili neke vrlo uvjerljive primjere. -Xaron-, bivši softverski inženjer, počeo je izrađivati igre oko 38. godine. Objavio je deset mobilnih igara, ali nijedna nije komercijalno uspjela. Ipak, s 46 godina prešao je na puno radno vrijeme, a tek je s 50 počeo živjeti isključivo od igara. Na pitanje o kojem je naslovu riječ, odgovorio je da je to pomorska ratna simulacija 『Sea Power: Naval Combat in the Missile Age』. Nije čudno što su se drugi korisnici uzbudili: „Čekaj, baš ta igra?”

Prve četiri godine igru je razvijao tim od troje ljudi, a danas ih je oko 12, uključujući honorarne suradnike. Kad se izdvoji samo priča o uspjehu, zvuči sjajno, ali prije nje bilo je deset neuspjelih igara i dug period pripreme. Mislim da je upravo to najvažniji dio priče.

Drugi primjer je Derek Paxton, koji je s 39 godina napustio posao na poslovnom softveru, a danas, sa 54 godine, radi kao direktor nove igre. Poznat je po serijalu popularnih modova „Fall from Heaven” za 『Civilization IV』, a trenutačno radi na 『ENDLESS Legend 2』. Objavio je mnoge igre i kaže da nikad nije požalio zbog promjene karijere.

Razgovori s Reddita koji su ostavili dojam

Cijela rasprava nije se svodila na pojednostavljenu motivacijsku poruku: „Godine nisu važne, kreni odmah.” Većina savjeta bila je prizemnija: ohrabrujuća, ali i svjesna stvarnosti.

• Igrači ne gledaju dob autora, nego kvalitetu igre. Sama dob nije prepreka za ulazak u područje.
• Indie razvoj je, međutim, surov i velik je rizik oslanjati se na njega kao izvor prihoda. Bolje je početi kao hobi i ne očekivati prebrzo stabilnu zaradu.
• Prve jedna do tri godine, pa i dulje, mogu biti razdoblje učenja izrade igara i tržišta.
• Opseg projekta treba bez milosti smanjiti. Uz programiranje, umjetnost, zvuk, izbornici i testiranje uzimaju daleko više vremena nego što se očekuje.
• Rane verzije igre treba što prije i što češće davati drugima na isprobavanje. Čak je i dobru igru teško učiniti vidljivom.
• Ne pretvarajte to u okladu zbog koje biste mogli izgubiti dom ili obitelj. Napredujte uz očuvanje financijske sigurnosti i prostora za normalan život.

Javili su se i ljudi koji s 49 godina već sedam godina rade na dovršavanju svoje prve igre, oni koji su s 40 upisali filmsku školu pa uoči 45. ušli u industriju igara te ljudi koji uz dnevni posao razvijaju igre vikendima. Njihove se priče razlikuju po razmjeru, ali svima je zajedničko to što nisu beskrajno razmišljali je li prekasno, nego su počeli stvarati na način koji im ne ugrožava život.

Zanimljiv je i odgovor -Xaron- na pitanje o umjetnoj inteligenciji. Završne rezultate za umjetnost i glasove radije prepušta ljudima, ali AI mu je iznimno koristan pri istraživanju grešaka, rušenja programa i curenja memorije u postojećem kodu. Ne vidi ga kao magiju koja zamjenjuje cijeli proces izrade, već kao alat koji skraćuje tehničku potragu koja troši vrijeme.

Važniji je plan koji može izdržati do završetka nego godine

Izvorni članak spominje i istraživanje prema kojem osobe starije od 51 godine čine oko 4 % britanske industrije igara, koja je snažno usmjerena prema mlađima. Pri zapošljavanju u tvrtki dob doista može imati utjecaja. No kod samostalnog razvoja ne trebate ničije dopuštenje da biste ušli u taj svijet.

Na kraju, pitanje nije „može li se početi s 50 godina”, nego „možete li početi malim koracima, učiti iz neuspjeha, ne uništiti si život i ustrajati do završetka”. Priča osobe koja je tek nakon deset neuspjelih igara počela živjeti od svog rada nije prazni optimizam. Naprotiv, iskreno pokazuje koliko vremena taj put može zahtijevati.

Ne jurite spektakularan preokret. Najprije napravite jednu malu igru koja se može igrati. Dajte je ljudima na isprobavanje rano. Ne žrtvujte previše posao, obitelj i odmor. Takvim se postupnim pristupom može krenuti već danas, bez obzira na godine.

I ja bih uskoro trebao početi raditi igre.

Reference

• Članak AUTOMATON-a
• Izvorna rasprava na Redditu